Plovac ili plovac je vrsta stijene svijetle boje, sadrži pjenu napravljenu od mjehurića sa staklenim stijenkama i obično se naziva silikatnim vulkanskim staklom.
Ove stijene nastaju od kisele magme djelovanjem vulkanskih erupcija koje izbacuju materijal u zrak; zatim podliježu horizontalnom transportu i akumuliraju se kao piroklastična stijena.
Plovac ima visoka verzikularna svojstva, sadrži veliki broj stanica (stanične strukture) zbog ekspanzije pjene prirodnog plina sadržane u njemu, i općenito se nalazi kao labav materijal ili fragmenti u vulkanskoj breči. Dok su minerali sadržani u plovućcu feldspat, kvarc, opsidijan, kristobalit i tridimit.
Plovac nastaje kada se kisela magma podigne na površinu i iznenada dođe u dodir s vanjskim zrakom. Prirodna staklena pjena s/plinom sadržanim u njoj ima priliku pobjeći i magma se iznenada zamrzne, plovućac općenito postoji kao fragmenti koji se izbacuju tijekom vulkanskih erupcija veličine od šljunka do gromada.
Plovac se obično javlja kao talina ili otjecanje, rastresiti materijal ili fragmenti u vulkanskim brečama.
Plovac se može napraviti i zagrijavanjem opsidijana, tako da plin izlazi. Zagrijavanje obavljeno na opsidijanu iz Krakatoe, temperatura potrebna za pretvaranje opsidijana u plovuć je u prosjeku 880oC. Specifična težina opsidijana koja je prvobitno iznosila 2,36 pala je na 0,416 nakon tretmana, stoga pluta u vodi. Ovaj plovac ima hidraulička svojstva.
Plovac je bijele do sive, žućkaste do crvene, vezikularne teksture s veličinom otvora, koji varira međusobno ili ne u odnosu na spaljenu strukturu s usmjerenim otvorima.
Ponekad je rupa ispunjena zeolitom/kalcitom. Ovaj kamen je otporan na smrzavanje rose (mraz), nije toliko higroskopan (usisavanje vode). Ima niska svojstva prijenosa topline. Tlačna čvrstoća između 30 – 20 kg/cm2. Glavni sastav amorfnih silikatnih minerala.
Na temelju načina nastanka (taloženja), raspodjele veličine čestica (fragmenta) i materijala nastanka, naslage plovućca dijele se na sljedeći način:
Podpodručje
Podvodan
Novi ardante; tj. naslage nastale horizontalnim otjecanjem plinova u lavi, što rezultira mješavinom fragmenata različitih veličina u obliku matriksa.
Rezultat ponovnog pologa (ponovnog pologa)
Od metamorfoze, samo područja koja su relativno vulkanska imat će ekonomične naslage plovućca. Geološka starost ovih naslaga je između tercijarne i sadašnje. Vulkani koji su bili aktivni tijekom ovog geološkog doba uključivali su rub Tihog oceana i put koji vodi od Sredozemnog mora do Himalaje, a zatim do istočne Indije.
Stijene slične ostalim plovcima su pumicit i vulkanski pepeljak. Pumicit ima isti kemijski sastav, podrijetlo nastanka i staklenu strukturu kao i plovućac. Razlika je samo u veličini čestica, koja je manja od 16 inča u promjeru. Plovac se nalazi relativno blizu mjesta nastanka, dok se pumicit prenosio vjetrom na znatnu udaljenost, a taložio se u obliku sitne akumulacije pepela ili kao sediment tufa.
Vulkanski pepeljak ima crvenkaste do crne vezikularne fragmente, koji su nastali tijekom erupcije bazaltnih stijena iz vulkanskih erupcija. Većina naslaga pepela nalazi se kao konusni ulomci sloja u promjeru od 1 inča do nekoliko inča.
Potencijal indonezijske plovke
U Indoneziji je prisutnost plovca uvijek povezana s nizom vulkana od kvartara do tercijara. Njegova rasprostranjenost pokriva područja Serang i Sukabumi (Zapadna Java), otok Lombok (NTB) i otok Ternate (Maluku).
Potencijal za ležišta plovućca koja imaju gospodarski značaj i vrlo velike rezerve su na otoku Lombok, West Nusa Tenggara, otoku Ternate, Maluku. Količina izmjerenih rezervi na tom području procjenjuje se na više od 10 milijuna tona. Na području Lomboka eksploatacija plovućaca se vrši od prije pet godina, dok je u Ternateu eksploatacija izvršena tek 1991. godine.